Ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.
Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.
12.03.2008. u 15:10 |
Broj komentara 9 |
Print |
# |
^
Umirem
Umirem dušo, tiho umirem
za tvojim mednim usnama.
Za našim slatkim noćima
tuga u mojim je, dušo očima...
U moju čašu dušo sipaj mi otrova
ne želim dugo, umirati zbog bola.
Otrov mi sipaj, da brže umirem ja
s, imenom tvojim na usnama...
Otrovno vino il ljubav tvoja otrovna
i jedno i drugo, meni donose kraj.
Otrovni bjehu i cjelov i tvoj zagrljaj
umirem dušo u mukama, al samo žalim
ne umirem na tvojim rukama...
Kad jednom padnu jesenje kise,
I daljine modre vozove pozovu,
Ne placi sto tu nisam vise,
Mozda ces sa kisom naci ljubav novu!!!??
jednog dana me vise nece biti.....
vrijeme je presporo za mene…..
kazaljke na satu se polako pomjeraju
i kao da mi svake sekunde daju
do znanja da nije moj…..
i da to vise nece nikada biti…..
al tjesim se,jer ce nekada
moje kazaljke stati….
i mene ce odnijeti vjecnost...
Ne čuješ, ne čuješ me.
Gotovo prozirna uz tebe dišem.
Kojim imenom nazivaš me
kada zamiriše tuga
zrcaleći se u šapatu vjetra,
čijim usnama putuju tvoji poljupci,
u čijem bilu kuca tvoja ljubav
kada zagrli te tama,
reci mi.
Ne čuješ, ne čuješ me.
Ni kada u krik pretvara se želja,
ni kada misliš da sve je u redu
jer se smijem.
Ni kada kao prosjakinja darovani novčić
čuvam u oku dragocjene sate
i obrise tvoje blizine,
Ti ne čuješ me.
Osluhni srcem tišinu
kojom te miluju moje misli,
poslušaj, i čuti ćeš
u svakoj neizrečenoj riječi
koliko sam Tvoja.
ovo smo moja prijateljica Dijana i ja:
i to vam je još nekaj o meni,imam i dečka ali ne vjerojatno vas ne zanima pa neću ni sliku stavljat gore...pozdrav...
ZnaŠ, ponekad se pitam
je li baš moraLo
toLiko dugo bez tebe...
Probaj zamisLiti kako je teško
voziti se noću kroz pusti grad
u društvu gospođe samoće...
I zbog toga se nemoj dosađivati,
kad pretjerujem sa nježnostima
jer za tebe, Ljubavi moja
nježnost je jedina istina...
Na Licu ti vidim
da si u snovima sretan,
a ja više ni sama ne znam
ima li razloga spavati...?
Jer suviše je Lijepo uživo vidjeti san,
Ljubav se zove imenom tvojim..
Da, ti si taj samo je meni potrebno
tvoje Lice, nježna je moja istina...
tvoje tijelo osjećam..
Budi me tvoj dah, ja VOLIM TE,
jer ova noć je iskrena poput nas...
Samo ti sve tajne znaš
o meni, moja ljubavi...
Sve ono što sam ja
samo ti, ti jedina si sreća
mojoj istini, moja ljubavi..
Nikad nisam kao tebe nikog voLjeLa,
čak sam radi drugih osoba sebe LagaLa...
VjerovaLa nisam nikad da sreća postoji,
tek sada vidim...
Što je prava snaga Ljubavi,
SreĆo moja, hvala ti za sve!!!
Ljudi...
Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote?
Što to ima u njima da mogu
povrijediti osobu?
Što to ima u njima da učine
nešto ružno nekome koji se
sjeća toga do smrti?
Gdje je dobrota?
Gdje je ljubav?
Gdje je "Oprosti mi"?
Razlika između ljubavi i sviđanja
Kada si pokraj osobe koju voliš, tvoje srce kuca ubrzano
A kada si pokraj osobe koja ti se sviđa, sretan si!
Kada si pokraj osobe koju voliš, zime izgledaju kao proljeće
A kada si pokraj osobe koja ti se sviđa, zima je samo predivna zima!
Ako pogledaš u oči osobe koju voliš, zarumeniš se
A ako pogledaš u oči osobe koja ti se sviđa, nasmiješiš se!
Kada si pokraj osobe koju voliš, ne možeš reći sve što ti pada na pamet
A kada si pokraj osobe koja ti se sviđa, možeš!
Kada si pokraj osobe koju voliš, sklon si sramežljivosti
A kada si pokraj osobe koja ti se sviđa, možeš pokazati svoje pravo lice!
Na osobu koju voliš misliš svake 2 minute.
Ne možeš pogledati duboko u oči osobu koju voliš.
Ali se uvijek možeš nasmijati očima osobe koja ti se sviđa.
Kada osoba koju voliš plače, i ti ćeš plakati s njim/njom
Ali kad osoba koja ti se sviđa plače, ti ćeš je tješiti!
Osječaj ljubavi započinje očima
A osječaj sviđanja započinje ušima.
Ako ti se ikad prestane sviđati osoba koja ti se sviđala
Sve što trebaš učiniti jest pokriti svoje uši,
Ali ako pokušaš zatvoriti svoje oči
Ljubav se pretvara u kapljicu suze i ostaje u tvom srcu zauvijek...
Prospi latice ruže kada odem,
pored mjesta gdje ležim spusti jednu,
sa njom pusti suzu,
bit ću tu kad me ne vidiš,
bit ću tu da te zagrlim,
kada odem,
u rijeku koju sam nekad voljela,
baci ružu
neka na mene miriše,
za mnom kreni kada na postelju legneš,
ne plači,ne moli,
ja ću te čekati.
Znaj,idi gdje vidiš svijetlo u tami,
kreni,ne okreći se,
ovaj svijet je prolazan,
voljeti me ne prestaj,
ne zaboravi me,
ja te još uvijek volim,
svoju sam ljubav zarobila u srcu.
Nemoj me zaboraviti,
jer kad me zaboraviš
tek tada sam umrla.
Ostala je ljubav prema tebi
duboko u meni,
ona ostaje iako ću ja otići!
(P.S.znaš da te volim!)
Ostat bez glasa i sjećanje do posljednjeg časa,
sa suzom na licu,
sa ružom za ispraćaj,
samo za uspavanu djevojku,
posljedni pozdrav,
na njeno ime stave,
zbogom će godina reći...
Kad umrem
Kada umrem...
Uzmi moje srce i pokloni ga divljim labudima
Moje ruke nek`uzme vjetar da te miluje njima
Moje zjenice pučina duboka
Usne moje nek` budu kiša što klizi ti niz lice
Glas moj pjev ptice koja te doziva
Moje tijelo svratište prosjaka željno topline...
Kad umrem...
Nek`pjesma juga zakola mojim žilama
I zov strasti postane vihor sjevera
Nek`utihne plač djeteta
Nek`žena zanjiše kolijevku svojim bedrima
I dohvati san u njedrima.
Kad umrem...
Nasmiješi se slučajnom prolazniku
Možda u njemu kolaju moji drhtaji
I nespokojna duša tinja...
...ZNAM DA SE BOJIŠ....
Znam da se bojiš pokazati osjećaje,
da se bojiš vezati
i opet nekome pokloniti srce...
Znam, vjeruj mi,
jer i ja sam takva,
i znam koliko boli
kad te netko prevari....
Ne želim ti davati
lažna obećanja,
ni buditi u tebi
izmišljene nade,
rušiti snove,
pa da živiš u strahu
hoće li netko opet
napraviti istu grešku...?
Želim samo biti kraj tebe
kad god me zatrebaš,
bilo koju sekundu dana,
bilo koju stotinku noći...
Želim biti ono što nisi imao,
želim biti ono što si uvijek htio...
Ne boj se,
neću te povrijediti,
prevariti, niti izdati...
Neću otići bez ikakvog razloga,
ni za sumnju u mene dati povoda...
Ne boj se mene,
jer nisam kao druge,
jer znam kako boli,
i znam kako se duša lomi,
kad te prevari i ode
netko tko je jednom rekao da te voli....
Neuzvraćena ljubav
Tako je bilo savršeno
Sve super i nezaboravno
Bili smo sretni i voljeli smo se
Ali sad sve prekinuto je.
Rekao si da ti treba vremena
A ja sam bila uporna
Nisam te htjela pustiti
I sad si mi to odlučio vratiti.
Uzeo si moje srce
Prije si ga gledao ko sunce
A sad ti je ono tuga
Bez mene,tvog životnog druga.
Nezmnam više kako da ti se obratim
Svega me strah,previše se bojim
Strah me da tebe prebolim
Dođi i spasi me,znaj da jedino tebe volim.
ZADNJI TRENUTAK
Najmračnija strana života je njen prestanak...Smrt.... Ovisi kako gledamo na nju, ona može biti rješenje svih problema, a može nam i uskratiti mnogobrojne lijepe trenutke.... No svakako nam uskraćuje život...Život se sastoji samo od trenutaka, onih loših i onih dobrih.... Cijeli život dišemo, dok jednom ne dođe trenutak kada ćemo jednom izdahnuti.... Naš zadnji trenutak, i zadnja sekunda na ovome svijetu.... Da li Vas je strah??? Svakodnevno umiru milijuni da ne kažem i milijarde ljudi na ovome svijetu, a smrt tih ljudi se odražava na još veći broj njihovih obitelji i prijatelja.... Sva njihova sjećanja, uspomene, iskustava, nade i planovi nestaju, te postaju samo jedno sjećanje drugih ljudi.... Generacijama to sjećanje također nestaje i naš život postaje gotovo nevažan.... Vjerujem da smo svi bar jednom razmišljali o tom trenutku, o tom zadnjem trenutku, a u tim mislima on je vjerojatno bio negdje u dalekoj budućnosti, u našoj starosti... Ipak jeste li ikada pomislili da taj trenutak upravo danas, da su nam možda ovo zadnji sati ovdje? Zastrašujuća pomisao zar ne? Naravno prirodno je boriti se za opstanak, za svoj život i tu imamo saveznike poput straha ili sličnih instinkta... Ipak svjesni smo da nećemo moći pobjeći, sakriti se ili prevariti smrt jer ona sigurno dolazi, samo je pitanje kada...
Ako je život mrak, onda je smrt valjda svijetlo.... Vrijeme kada će nas ta osoba s crnim plaštom povesti preko mosta, ili kroz tunel u svijetlost.... Možda bi se više trebali bojati života nego smrti, iako naš najveći strah je strah od nepoznatoga, a najveća nepoznanica je prestanak svega poznatoga.... Povod za razmišljanje? Hm... možda...
Ljubavna pisma...
Ljubavna pisma ravno od tvog srca
Drže nas skupa dok smo razdvojeni
Nisam sama u noći
Kada mogu imati svu ljubav koju si napisao.
Pamtim svaki redak
I ljubim ime koje si potpisao
I dragi, tada čitam ponovo od početka
Ljubavna pisma ravno od tvog srca.
Evo da vam nešto kažem o sebi.Volim plesati,
jako,volim...Već 5 godina sam
mažoretkinja Nedelišća a i treniram
jednu grupu mažoretkinja u svom kraju...
Plešem već godinu dana i trbušni ples
u Čakovcu gdje imam svoju grupu...To je nešt
malo o meni a evo i nekih slika:
Nedostaje mi...
<
Nedostaju mi tvoje ruke. Da mi miluju lice, da ugriju moje hladne ruke, da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala, da utonem u san i da se probudim njima obgrljena.
Nedostaju mi tvoje oči. Da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš, da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogriješim, da se gubim u njihovu crnilu dok nešto pričaš, da me gutaju pogledom i onda kad se ne osjećam lijepom.
Nedostaju mi tvoje usne. Da me ljube kad sam tužna, umorna, bolesna ili vesela, da zaspem i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima, da obrišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima. Samo one to mogu.
Nedostaješ mi ti.
NAKON MOJE SMRTI
kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...
PET KRVAVIH RUŽA
Živjela je na obali prekrasne rijeke,imala
je oči poput neba plave.U životu svoje snove
snila,žurila se sa cvijećem u ruci.Taj dan njenom
mladiću bio je rođendan.Zadihana,sretna za trenutak
je stala na početku njegova stana.Izađe mladić
lijep ko dan,s osmjehom sreće krenula je
k njemu.Najednom mladić vikne:"Pazi!"
Ali njegovo damu auto zgazi.Sad na cesti leži uz
rosno cvijeće,a njeni divni snovi nikad se
ostvarit neće...A mladić se pita:"Što mi ovaj
život znači?...Pregršt snova i pet krvavih ruža...!"
SRETAN BOŽIĆ svim ljudima,sretnima i nesretnima,
bogatim i siromašnima,zdravim i bolesnima,
starima i mladima,svima,svima,svima...
...
Zašto ljubav nije takva kao što je u bajkama i filmovima?
Zašto je toliko teška?
Zašto ne možemo bez nje živjeti?
Volim i ljubim jednog čovjeka,ali da sam znala da
je tolika ljubav teška ne bi...Riječi bole više od
udarca,pogled više od prijevare...
Od početka sve je lijepo ko u bajci a kasnije
kad ga zavoliš zauvijek iz dana u dan liješ
suze...Kad patiš zbog njega,druge uživaju
kraj njega...ali ti ga i dalje voliš i praštaš mu sve...
dozvoljavaš da ti zabija nož u leđa...ali ti ga i dalje voliš...
daješ mu sve,trudiš se oko njega,bježiš od kuće
zbog njega...a on te ima samo za ukras...i onda je to ljubav?
prava ljubav postoji samo u bajkama...
...zbog ljubavi samo padaš i polako toneš...
Da je bol druga riječ za ljubav
ne bi vezao mi život suze za oči,
ne bi podigao zidove, stavio okove.
Ne bi vodio me cestom kroz vatru i staklo,
obrisao stihove...
Napamet više neznam riječi,
bacili smo sidro, sada tone na dno
i vidim da sreća ima lice pakla,
tek sada vidim istinu u magli.
Udahni me i pusti u sebe
da ti se uvučem pod kožu i ostanem,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas.
I kako životu progledati kroz prste,
imam li razloga da mu oprostim?
Što mi ostaje na kraju kad me udari u lice,
kad me ispije u trenu,
kad me bez pitanja pretvori u mrak...
A da je barem bol druga riječ za ljubav,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas...
(P.S...sve ovo za moga dragog...)
To je vrijedilo čekati
U život kunem se
Krivi ljudi su mučili moje tijelo
A ovaj osmijeh na mom licu
To je tvojih ruku djelo
U kutu stol za dvoje
Na rubu sreće suza je pala
Tvoja ruka preko moje
Kiša je zauvijek stala
Nebo su pokrile zvijezde sjajne
I tajne su prestale biti tajne
To je vrijedilo čekati
I svaki dodir tvoj nema cijenu
Od tužne si stvorio sretnu ženu
To je vrijedilo čekati
Što ako ne budem tebe vrijedna
Ili sreća nas ne želi
A prava ljubav je samo jedna
Tebe tražim život cijeli
Znaš li ti...
Znaš li ti jedino moje...
Znaš li koliko sam samo puta do sada , u ovim proteklim vremenima poželjela da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima,?
Da budem barem jedan mali dio razloga
zbog kojeg ti oči tako božanstveno sjaje...
da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put?
Znaš li koliko sam puta poželjela...
da budem barem jedna mala, zraka sunca
što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu....
još uvijek zbunjen od sna.... da budem sunce u tvome osmjehu
od kojeg češ blistati cijeloga života...?
Koliko sam samo puta poželjela..da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela...
poželjela....da osjetiš otkucaje moga srca koje kuca samo za tebe... ?
A večeras...večeras.. sam poželjela da sve ovo traje vječo...
poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi moja...
sjaj u tvom pogledu...osmijeh u tvojim očima...
U MOJIM GRUDIMA...
Na mom dlanu,
beskraj nepoklonjenog dara
za tebe...
u mom srcu,
previše strasne ljubavi
za tebe..
u tami moja oka dva,
more kristalnih suza..
zbog tebe..
a u glasu tišina...
muk na usnama...
Nitko ne čuje jecaj,
ne čuje koliko moje srce voli...
ne vidi da moje ruke zovu...
tebe...
da u zagrljaj svrati,
i toplinu mog tijela osjeti....
jačina kojom srce steže
grudi moje...
duša lebni izgubljena,
i moli...
moli za poljubac meki,
spušta svaki ponos,
i kleči povrijeđena...
ali kako god da boli,
i kako razum vrišti i moli,
da srce prestane da voli..
ali on i dalje steže u grudima,
od straha,
strah od neuzvračene ljubavi...
Srce je strah,
da sve ne nestane, svaka želja,
svaka strast....svaka misao,
ljubav....prema onome,
što mi život znači.
Hvala ti...
Pitam te...
Da li me voliš?
Onako kao ja tebe...?
Ti mi spremno odgovaraš
da ...volim te srećo..jako..
i što da ti kažem osim hvala...
hvala koje ne voliš čuti..jer za ljubav nema
hvala...no ipak....
hvala na svim sekundama, minutama
satima, danima.... te svim silnim mjesecima
sreće koje sam provela i koje ću provesti
u tvom toplom zagrljaju...
NE MOGU NAM UZETI...
Ne mogu nam uzeti
To sve što imamo...
Ne mogu nam uzeti
Sve naše nježnosti...
Ne mogu nam uzeti
Sva jutra i večeri..
Ne mogu nam uzeti
Dodire i poljupce...
Ne mogu nam uzeti
Ljepotu i poglede...
Ne mogu nam uzeti
Budućnost i nadu...
Ne mogu nam uzeti
Sve što osjećamo
Ne mogu nam uzeti
Ljubav...
Moje srce...
Promatram blistavi nebeski svod.
Gledam, hoćeš li na zvijezdama doći,
da ublažiš bol srca mog ranjenog.
Moje srce predano je tebi,
svjesno sam ga tebi dala, ljubavi moja draga.
umjesto srca osjećam tebe
ti tečeš kroz moje vene...
Radi s mojim srcem što god ti poželiš,
jer je srce ovo potpuno sad tvoje.
samo ti ga ranjenog možeš ozdraviti
ili ga ubiti voljeno moje...
Samo..svaka nova rana reći će
da još više voli te
i da ono i dalje kuca samo za tebe
jer moje srce samo s tobom ima
put ka sreći...
Ako i jednog dana ne
daj Bože,
naši putevi raziđu se...
vjeruj mi...nikad te vrijeme izbrisati ne može...
iz mog srca...
iz duše moje...
Zaboravu nikad dozvoliti neću
da te sa sobom povede,
jer da me od propasti spasiš,
meni te je poslao samo dragi bog...
i urezao te u dušu moju...
Sačuvaj mi mjesto pored svog
Bez tebe bi mi život stao ...
trebaš mi dragi...
bez tebe život moj je pust...
tek prazna pozornica...
trebaš mi dragi...i
sve sto imam sunce moje
sve... sve si mi ti dao...
Bilo je dovoljno...
Samo jedan pogled tvojih
blagih očiju..bio je dovoljan da me osvoji...
da mi pokaže toplinu tvoje duše..
tvoju dobrotu...nježnost...
dali je za mene?
Da li može biti samo moja...
Samo jedan tvoj osmijeh ...
Bio je dovoljan da se
Mojim tijelom proširi toplina...
Kad te gledam tako maznog..
želim da me uvijek voliš..
da uvijek budem tvoja jedina...
želim da taj osmijeh bude moj...
da pogled bude moj...
želim da te divne tople oči
uvijek gledaju u mene sa
toliko nježnosti...
Daj mi sreću...primi me u zagrljaj...
i neka nas ta bujica naši osjećaja..
nosi...daleko...gdje vladaju samo
naši nježni osmijesi...
meki poljupci...
Daleko...
Srce moje sve će ti reći...
Ja te ne volim riječima već svojim srcem...
ja ti i ne pričam o lijepom danu i sreći...
sve što želim da ti kažem...
srce će ti moje reći...
Ja te ne ljubim usnama već svojom dušom,
i ne krijem osjećaje svoje,
da te stvarno dušo volim ...
nek ti kaže srce moje...
ja te ne želim grliti rukama ko druge
ja kad grlim, grlim bićem cijelim...
a svu ljubav srca mog...
hoću da podijelim sa tobom...
ljubavi moja...
24.12.2007. u 00:19 | Broj komentara 0 | Print | # | ^
"Vjeruj u ljubav
jer ljubav je sve
vjeruj u ljubav
ne zivi bez nje"
Crni oblaci prolaze nebom...brišu trag rasutim zvijezdama...
u tvom srcu spavaju moji snovi,nježno mi ljubiš usne...
osjećam tvoje dodire...poglede...
što je stvarnost...više ne postoji....
samo anđeli izgubljeni u vremenu...u tom beskraju tame slomljenih snova,
samo suza koja je tekla u očima...hladna i bolna umrla je na tvojim usnama...
vječnost je prolazna,strah u mislima gubi nadu...pitanja i odgovori...
postoji li razlog...?
postoji li izlaz...?
rođeni da bi umrli...voljeni da bi izgubili ljubav...
bol tjera na povratak...premda je kasno,vrijeme je izgubljeno...
ruže bez latica...srce bez ljubavi...lutnje bez cilja...
...nema pitanja...nema odgovara...
Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš...
...
Tanke, krhke, oku nevidljive strune
isprepliću ove naše dvije duše
dotiču nas dodirom lahora
mirisom nježne strasti i
okusom divlje žudnje.
Dotakni svaku strunu nježno
dopusti da te njeni zvuci
obaviju zvukom ljubavi.
Prebiri po njima,
skladaj najljepše pjesme
jer samo tada znam,
osjetim da tvoja sam!
Ne dozvoli da se paučina
uhvati na naše strune
ne dozvoli da šutnje
I neke zle slutnje
naše misli ispune…
Znaj ljubavi moja
da samo jedan titraj tvoje duše
skladat će najljepšu pjesmu
Pjesmu moje duše…>
a kad si tu...
Kad si tu pored mene nema samoće,
nema suvišnih riječi.
Nebo nam otvara vrata
da uđemo zarobljeni u ljubavi
voljeći se svakim dodirom
ujedinjeni u jednom tijelu
noseni vatrom čeznje.
Kad si tu pored mene naša tijela govore za nas
i mjesec nas obasjava
dok ne svane novi dan.
Spojeni vječnim lancima
volimo se svakim dodirom
ujedinjeni u jednu dušu
letimo na oblacima sreće.
I živimo,
I volimo,
i ujedinjeni letimo,
plovimo u vjecnost... 23.12.2007. u 14:19 | Broj komentara 9 | Print | # | ^
Ljubav
Ljubav pronalazi put
Put ide od srca do srca
Srce ostaje jedno
Jedno traje vječno
Vječnost je nepojmljiva
Nepojmljivost nema riječi
Riječ stvara osjećaj
Kao što i ljubav čini…
ŠTO JE LJUBAV?
Da li znaš što je ljubav...
Tragaš li u sebi za odgovorom
Što bi to bila ljubav...
Odakle krenuti sa potragom,
Puno je tragova rasutih
Čarobnim stazama lutanja,
Koje nikada otkriti neće
Sve tajne pitanja tog...
Da l' ljubav je sjaj oka
U kome se kupaju suze
Istekle iz uspomena davnih...
Ili možda suze sreće
Što rađaju se sada
Kao najava novog jutra
Okupanog prvom jutarnjom rosom...
Da l' ljubav je nemir srca,
Što u grudima bije snagom
Strasti bubnjeva divljih...
Ili bujica nadošle rijeke
Koja tek što prelila je
Branu od boli i tuge
Dugo nakupljanih neuspjeha...
Da l' ljubav je klecaj koljena
Uzdrhtalih kao krhkost nogu
Tek rođenog laneta...
Ili taj drhtavi osjećaj strepnje,
Što se lagano uvlači
U svaki mišić tijela kog
Ljubav svojim bakljama pali...
Da l' ljubav je prvi let
Mlade ptice koja tek
Što savlada sopstveni strah...
I odvažno zamahnu krilima
Otisnuvši se sa strme litice,
Poletje prostranstvima slobodnim
U život pun najvećih izazova...
Da l' ljubav je san
U kome se rađaju i žive
Sve naše želje i nade
Budućih dana...
Ili san o nekome
Što će se od nekud pojaviti
I promijeniti nam život...
Da l' ljubav je pupoljak nježni
Koji se stidljivo rađa pod suncem
Čekajući da bude viđen...
Kog samo treba brižljivo zaliti
Po nekom suzom iskrenosti,
Da otvori svoje latice i procvjeta
U najljepšim bojama ljubavi...
Toliko je puno odgovora,
A opet tako malo...
Ljubav samo treba doživjeti,
Osjetiti snagu njenih krila,
Koja nas podižu do neba...
A najviše od svega prepoznati
Svoje srce u očima
Voljenog bića...
JA ĆU TEBE UVIJEK VOLJETI
Ti možeš drugu voljeti
I možeš me prevoljeti
Ja tebe ne mogu nikada.
Ti možeš ljude pitati
Dal su me s drugim viđali
Vjeruj mi nisu ni mogli.
Daljine te mogu sakriti
Al ne možeš izbrisati
Svu ovu ljubav za tebe.
Ja ću tebe uvijek voljeti
Do sudnjeg dana na tebe čekati
A kad vrata raja otvoriš
Moju ćeš dušu prvu prepoznati
Tamo u vrtu na bijelom cvijetu
S čežnjom istom ko na prošlom svijetu.
...
Pogledaj mi u oči… Vidiš li sjaj? Ne plaši se, ne može te boleti moja sreća. Priđi bliže... Osjećaš li otkucaje mog srca? Kuca samo za tebe, za nas... Dodirni mi usne usnama... Osjećas li žar? Gore od želje za tobom. Ispucale i krvave od samoće, čekanja, nadanja... Ne plaši se... Ni samoća nije toliko strašna ako nekog čekaš, ako znaš da će ti doći...
Srest ćemo se opet na našem polju, pokriveni mjesečevim veom i smijat ćemo se sa suzama u očima. I tada ćeš me grliti... osjetiti strah i želju, tugu i sreću, led i vatru. Opet ćeš osjetiti da sam tvoja, samo tvoja, da tuđa nikada nisam ni bila. I trčat ćemo kroz zelena polja našega kraja, valjati se po vlažnoj travi, daviti u moru strasti... Opet ćemo promatrati zvijezde i našu planinu i osjećati u grudima isti onaj nemir. Grlit ćes me čvrsto, ljubiti kao da je prvi put. I pričat ćemo o nama kao o nekim strancima kojima ni imena ne znamo. Pjesak zaborava će prekriti svu tugu i neprospavane noći, ludilo i suze. Sa istim žarom govorit ćemo o našem proljeću, mladenačkim snovima. Prešutit ćemo one teške riječi i sa osmjehom reći: „ Gotovo je!“ Nećemo se okretati za bolnom prošlošću, postojati će samo taj trenutak, NAŠ! I nećemo tražiti krivce, bit će sve jedno. Znam, izdržat ćemo. Naša je ljubav jača od svega. Nećemo je pustiti da odleti u beskrajno plavetnilo. To je naša ptica, samo naša! Našla je svoje gnijezdo, i znam, osjećam, bit će tu kada se oluja stiša...
Možda neću biti ista. Sa kojom borom više, rukama ispucalim od samoće, nogama premorenim od lutanja. Ali u duši ostat ću ono isto dijete koje si volio, onaj isti sanjar i romantičar, tvoja maza, lutka. Neću dozvoliti da me slome, ubiju. Borit ću se za nas, za sve ono što je sveto u nama. I znam, ni jedan udarac više ne može boljeti, može me samo ojačati. Padala sam i prije, otresala prašinu sa sebe i opet ustajala, trčala dalje... Uvijek sam imala svoj cilj, svoje snove... Vratit ću se... i nastavit ćemo tamo gde smo se spotakli. I sve će biti isto, kao da se ništa i nije desilo.. Čekat ćeš me? Sa tim istim osmjehom u očima? Sa ovim istim riječima na usnama? Čekaj me... Opet će proljeće biti samo naše... To nam nitko ne može oduzeti...
Polako zatvaram prozor,
i odlazim daleko u noć,
nemoj me čekati dušo,
jer ja više doći neću.
Prošlo je vrijeme snova,
sad je svemu kraj,
mogu ti samo reći,
da te volim,to znaj!
Zatvori crne oči,
i prespavaj rastanak taj,
ako se nekad sretnemo,
prijatelj bit ću ti znaj...
Da znam dragi kako ti je dok
citaš pjesme moje pisala bi
još tužnije da rasplačem srce
tvoje,pjesme su mi pune bola,
svaka od njih nešto znači,zato dragi
kad ih čitaš SUZU PUSTI ALI NE PLAČI,
vječno ću te spominjati
u životu i samoći,
usamljena jednog dana
u crnu ću zemlju poći,
kad vidiš da me nema
osjetit ćeš šta su boli,
jer baš nitko neće moći
tako silno da te voli,
poželjet ćeš dragi
tada da ne živiš ni dan duže,
poći ti ćeš jednog dana
na grob da mi staviš ruže,
kad ćeš mi grob pronaći
biti će sav u gustoj travi,
jer baš nitko neće biti
da mi cvijetak na grob stavi,
sjetit ćeš se moga lika
iz kojeg još ljubav zrači,
sjetit ćeš se mojih riječi
SUZU PUSTI ALI NE PLAČI!
Nemoj
Nemoj krivo da me shvatis,
kad cujes ove rijeci moje
kad ti kazem da ces morat
da zaboravis srce moje...
Nemoj nikad pomisliti
da volim drugog
nemoj mislit da mi je lako,
jer ja ostajem sa tugom,
srce je moje slomljeno
puno tuge i boli
jer tesko je kad netko pati
i iskreno zna da voli
Ne krivim ni tebe ni sebe
za nasu ukletu srecu
jer poslje tebe vjeruj
nikad voljeti necu!
Oprosti
Oprosti, kriva sam što sam samo tebe voljela,
što me svaka kap samoće boljela,
što sam jutra budnih očiju čekala,
što sam tvoje ime svake noći dozivala.
Oprosti, kriva sam što druge nisam htjela,
znam da tebe voljeti nisam smjela,
oprosti što oblacima ime po nebu ti pišem,
oprosti mi što još uvijek samo za tebe dišem.
Oprosti što osmjeh više nemam lažni,
što su mi zbog tebe obrazi vlažni,
oprosti što dane sve u crno bojim,
oprosti što bez tebe ni ja ne postojim...
Sjeti se me
Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kada ti bude najteže.
Ja čuvam tebe u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek ćeš biti tamo gdje sam ja.
Dobro znaš da sada bih dala sve,
da noćas vrijeme stane, zauvijek.
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti me pamti,
bar po dobru ti me znaj.
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima.
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kada budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da me voliš kao nikad nikog,
dozovi me, probudi me iz sna,
nek vjetar tvoje riječi nosi tamo
gdje sam ja.
Ti
Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,
Ne sjećaj me više na prošle dane,
Ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,
Ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš...
Ne diraj mi snove, oni su samo moji,
Odavno su daleko od mene koraci tvoji,
Ne kuni me jer nisam kriva ja
Što sam tako mlada stigla do dna...
Ne vraćaj mi slike proljetnih noći
Kada znaš da opet moraš od mene poći,
Ne traži da ti svoji dušu noćas otvorim,
Ne krivi me, ja samo želim da zaboravim...
Biti će ti žao, ali mene biti neće,
Da ti osmjeh vratim, suze brišem,
Da ti dam na dlanu ono malo sreće,
Da ti kažem da još uvijek za tebe dišem...
Biti će ti žao, ali biti ću već daleko,
Neću te čuti kad me budeš zvao,
Kraj mene će stajati drugi netko,
A tebi, tebi će biti žao...
Zaplesimo veceras nas zadnji ples, dok tiho muzika svira.
Uzmi me za ruku i povedi u ritmu muzike i vina.
Ispimo nocas ovu času vina sto kao krv se pjeni,
kao usne tvoje vino je rumeno-cesto govorio si meni.
A kada prestane muzika da svira i nestane rujnoga vina,
pokupi se i idi, idi bez rijeci
a mene pusti da živim u snovima.
Svi su me razocarali dusu
su lagali i srce varali,
ubili ljubav u meni
razocarali me svi,
al nista nece boljeti
dok postojis ti...
Znam,
više ne misliš na mene,
sad pomalo nam mladost vene.
Znam,
ništa ti ne znači što noću nad tvojom
slikom bdijem, što mi je teško sklopit oči,
što beskrajno suze lijem...
Znam,
sad je moje mjesto zauzela neka druga,
dok je ljubiš, ja plačem...
mene razdire tuga...
Znam,
da naša ljubav nije kao vatra,
da ponovno plane...
al život mi teče dalje, s mislima
na one propale dane...
Sjećam se,
bili smo tad jedno ja i ti,
odsjaj kiše u čaši,
koju je jedna kap uspjela razbiti.
Sjećam se svega,
i onog što sam davno trebala
zaboraviti,
sjećam se okusa tvojih usana
koje nisam smjela ljubiti...
Znam,
ne mogu te zaboraviti
sve i kad bi htjela,
al pitam se zašto sam te voljela,
a nisam smjela?
